Veslom preko Atlantika

Bilo je to prije nekoliko godina kada su hrvatski branitelji Werner Ilić i Martin Cruickshank sa sestrom pokušali preveslati Atlantik. No krenulo je loše vrijeme, pet su se puta morali vraćati na istu točku. Nakon što su prešli dvije trećine oceana, nevrijeme im je slomilo kormilo i više nisu mogli upravljati čamcem.

„Ovo nije dobro“, pomislio je dvojac, a onda je naišao val koji ih je poklopio i brod napunio morem koje im je poplavilo elektroniku. Nije bilo druge, morali su odustati pa su pozvali u pomoć najbliži brod koji je stigao za 7,5 sati i pokupio ih. Njihov su brod, prema pravilima pomoraca, potopili kako ne bi onako prazan i plutajući Atlantikom zasmetao drugim brodovima. Misija tada nije uspjela, ali želja za ovim podvigom ostala je živa.

 

Za MEETING G2 ovu je storiju prepričao hrvatski branitelj Werner Ilić koji je sa spomenutim Škotom Martinom sada krenuo u novu avanturu.

„Dosad su predstavnici samo 31 nacije preveslali Atlantski ocean, a među njima nema Hrvatske. Bio je to trn u oku Martinu koji me pozvao:  ‘Hajdemo, Wernere, preko Atlantika u siječnju!” Pripremali smo se 11 mjeseci i sada krećemo“, smijući se prepričava Werner koji je s Martinom ove subote, 15. siječnja, krenuo u novu avanturu, na dalek i iscrpljujući put. Datum je simboličan.

 

„To je Dan međunarodnog priznanja Hrvatske i sve ovo radimo u čast svih hrvatskih branitelja koji su se žrtvovali za domovinu, za naš narod. U svim smo sportovima vrh u svijetu, ali naš se barjak još ne vijori među nacijama koje su preveslale ocean. Mi ćemo to sada napraviti“, odlučno će naš sugovornik koji ni sekunde ne dvoji hoće li uspjeti.

 

Krenuli su 15. siječnja iz Velike Gorice put Španjolske, gdje očekuje da će se na trajekt ukrcati 22. siječnja. Žele s otoka Gran Canaria krenuti s veslanjem oko 25. siječnja, sve do sjevernog dijela Afrike gdje se nadaju uhvatiti struju koja će ih ponijeti prema Karipskom moru. Krajnji im je cilj otok Martinique na Karibima.

 

 

„Ako bi se išlo po ravnoj crti, govorimo o 6500 kilometara, ali nitko ne vesla po ravnoj crti, jer su tu i valovi pa će put ipak biti malo duži. Računamo da ćemo cijeli put prevaliti za 90 dana, možda 10 dana manje ili više. A onda ćemo na kopnu lipo staviti naš sveti crven-bijeli-plavi barjak s grbom. Ta je zastava izgrađena u krvi, suzama i patnji. Mi ćemo razvući našu zastavu na ponos našeg naroda“, govori nam Werner.

Ova dva veterana Domovinskog rata odvažit će se na ekstremnu avanturu, za koju su se dugo pripremali, misleći i na najmanje detalje. Sigurni su u uspjeh.

 

Tijekom podviga hranit će se hranom astronauta. To je hrana u prahu u paketićima veličine dlana – ujutro će to biti zobene pahuljice s jagodama, za ručak riža i piletina, uvečer govedina i povrće. U prah se stavi prokuhana voda i jelo je spremno za oko minutu. Veslat će naizmjenično, a da razvesele nepca u naporu dana, ponijeli su brdo badema i čokolade. Pit će oceansku vodu koju će destilirati i desalinizirati, a struju će imati zahvaljujući solarnim panelima.

„Ovo će biti pothvat bez ugljičnog otiska, potpuno zelen, jer moramo paziti na okoliš i majku prirodu“, kaže naš sugovornik. I upravo su to dvije važne poruke koje šalje ovaj hrabri dvojac – briga za okoliš i domoljublje.

„Domoljublje je privilegija koju treba živjeti svaki dan, ne samo kad nam odgovara. Želimo poslati i poruku hrvatskim braniteljima i vojnicima starije populacije da nikad nije kasno ostvariti snove! Naša je zemlja stvorena kad su nam mnogi govorili da je nemoguće imati svoju vojsku, domovinu, demokraciju. Ovo jest podvig, ali ma kako teško zvučalo, nikad se nije dogodilo da hrvatski vojnik ili branitelj nisu odradili svoju zadaću, tako da ćemo i mi uspjeti“, govori nam Werner doslovno pršteći od veselja i entuzijazma.

 

Kaže, za ovo se trebalo fizički pripremiti, ali dodaje da su u svemu kao i uvijek ključni „glava“ i veliko srce.

„Kad naletite na val od sedam metara, treba to odraditi bez panike. Kada naiđe oluja koja potraje dan, dva ili tri, morate ostati smireni jer nakon oluje uvijek dođe sunce. Mora doći, i onda treba udahnuti i krenuti dalje“, govori nam.

 

Dodaje da se ne boji bolova u leđima, nego se veseli uspjehu i poručuje: „Postali smo pomalo narod kojeg opisuju kroz hrvatski jal i depresiju. Ali mi vjerujemo da na jednu lošu vijest sigurno imamo devet dobrih i moramo to početi tako gledati. Mi smo šampioni i prvaci, i to ćemo još jednom dokazati!“, zaključuje Ilić.

 

Razgovarala: Katarina Dimitrijević Hrnjkaš (Meeting G2)